U kojem se obliku prenose informacije u obradi jezika?
Ray Jackendoff
Tufts University/MIT
Najopćenitiji je cilj teorijske lingvistike razviti integriranu teoriju jezika i njegova mjesta u umu/mozgu, što uključuje opis reprezentacije obrade i usvajanja jezika, urođenog temelja koji omogućuje usvajanje jezika kao i opis neuronske obrade koja sve to omogućuje.
U ovom ću izlaganju govoriti o naravi reprezentacije jezika, odnosno o tome u kojem se obliku znanja jezika i informacije prenose u jezičnoj obradi. Usporedit ću sintaktocentrične pristupe iz generativne gramatike – u kojima semantičke i fonološke reprezentacije ovise o sintaktičkim reprezentacijama – s paralelnom arhitekturom, gdje su semantika i fonologija neovisni izvori koji omogućuju kombiniranje, a sa sintaksom su i međusobno povezani pomoću pravila sučelja (Jackendoff 1997, 2002; Culicover i Jackendoff 2005; Jackendoff i Audring 2020). U izlaganju ću se baviti različitim teorijskim i empirijskim razlozima koji ukazuju na to da paralelna arhitektura nudi smislenije objašnjenje odnosa između semantike i sintakse od objašnjenja iz perspektive generativne gramatike. Rezultat tih promišljanja jest da je sintaktička komponenta u paralelnoj arhitekturi daleko manja i nema toliku moć – ali i dalje nije zanemariva. Ovakav nas zaključak dovodi korak bliže našem cilju, a to je integriranje lingvističke teorije.
Culicover, Peter W. i Ray Jackendoff (2005). Simpler Syntax. Oxford University Press.
Jackendoff, Ray (1997). The Architecture of the Language Faculty. MIT Press.
Jackendoff, Ray (2002). Foundations of Language. Oxford University Press.
Jackendoff, Ray i Jenny Audring (2020) The Texture of the Lexicon. Oxford University Press.
222 total views, 2 views today
This post is also available in: 
English (Engleski)
