Jedna moguća jezično utemeljena infrastruktura za jezičnu obradu kao sustav prijenosa informacija
Maria Mercedes Piñango
Yale University
Sustav prijenosa informacija može se sagledati kao kognitivna sposobnost vezana uz pamćenje u kojoj dolazi do interakcije jezičnih i nejezičnih jedinica u pravom vremenu, na temelju čega nastaju konceptualne konstrukcije, odnosno informacije. U ovom ću izlaganju govoriti o takvom shvaćanju sustava prijenosa informacija kroz prizmu metonimijskih izraza. Engleski posvojni ili lokativni izrazi kao što su The cat has beautiful fur ‘Mačka ima prekrasnu dlaku’ odnosno The cat has a collar (on him) ‘(Na mački) je ogrlica’ sadrže sve elemente potrebne za konceptualno prihvatljivu interpretaciju. Nasuprot tome, ne ih sadrže metonimijske rečenice poput The woman sold three Waldorfs at the auction yesterday ‘Žena je jučer na aukciji prodala tri Waldorfa’ ili The peritonitis not the conjunctivities is talking to the surgeon now (the resident tells the anxious intern) ‘Sada s kirurgom razgovara pacijent s peritonitisom (dosl. peritonitis) a ne pacijent s konjunktivitisom (dosl. konjunktivitis) (reče specijalizant nervoznom stažistu)’. Ti su izrazi jezično mnogo manje specificirani, ali su rašireni među govornicima engleskoga, što znači da su mehanizmi koji ih omogućavaju sastavni dio funkcioniranja jezika. Pretpostavimo li da se svi jezični izrazi interpretiraju pomoću iste infrastrukture koja služi za njihovu obradu, postojanje raznolikosti u specifikaciji jezičnih izraza ukazuje na to da oni nisu ustrojeni kao kategorije nego kao kontinuum. Osim toga, različita semantičko-pragmatička struktura tih izraza nadalje upućuje da teret interpretacije jezika nije na samom jezičnom sustavu nego na sustavu koji jezične izraze povezuje s konceptualnim sustavom (i obrnuto), odnosno da je teret na sučelju između jezika i konceptualnog sustava.
U ovom ću se izlaganju baviti pitanjem strukture tog sučelja na temelju jezičnih i konceptualnih značajki metonimijskih izraza kao pokazatelja ograničenja unutar samog sučelja. Tvrdit ću da se taj skup ograničenja može prikazati sustavom višedimenzionalnog prostora (engl. Multidimensional Space; MdS, npr. Piñango, 2019), koji je osmišljen za objašnjenje kontinuuma između lokativnih i posvojnih izraza. Općenito gledano, MdS funkcionira kao prostor u dugoročnom pamćenju gdje se susreću takozvana leksikalizirana jezična struktura i konceptualna struktura, i gdje se mogu konstruirati održive konceptualne interpretacije nespecificiranih jezičnih izraza. Stoga MdS omogućuje opis različitih razina jezične nespecificiranosti, što znači da ima sve potrebne karakteristike sustava prijenosa informacija.
Literatura
Piñango, M.M (2019). “Concept Composition during Language Processing: a Model and Two Case Studies.” The Routledge Handbook of Applied Chinese Linguistics, Chu-Ren Huang (Hong Kong Polytechnic University), Zhuo Jing-Schmidt (University of Oregon) i Barbara Meisterernst (Humboldt Universität) (ur.) 39. poglavlje, str. 624-644.
213 total views, 1 views today
This post is also available in: 
English (Engleski)
