(Psiho)lingvistički prediktori subjektivne dobi usvajanja riječi: ima li razlika za riječi usvojene u različitim razvojnim razdobljima?
Keresteš, G. (1), Tonković, M. (1), Peti-Stantić, A. (2)
1 Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska
2 Odsjek za južnoslavenske jezike i književnosti, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska
Učenje novih riječi—temeljnih sastavnica jezika—je cjeloživotni proces koji je najbrži tijekom djetinjstva i adolescencije. Brojni empirijski nalazi pokazuju da dob u kojoj je određena riječ usvojena (dob usvajanja) utječe na njezinu obradu, kako kod zdravih osoba tako i kod ljudi s neuropsihološkim smetnjama. Općenito, riječi usvojene u ranoj dobi, u usporedbi s onima usvojenim u kasnijoj dobi, obrađuju se brže i njihova je obrada manje pogođena različitim neurološkim oštećenjima. Učinak dobi usvajanja riječi na uspješnost u različitim vrstama kognitivnih zadataka potvrđen je mnogim istraživanjima (za pregled istraživanja vidjeti Juhasz, 2005). Za razliku od toga, empirijska istraživanja čimbenika o kojima ovisi dob u kojoj ljudi usvajaju određene riječi su malobrojna, iako su predložene mnoge teorije kojima se nastoji objasniti jezični razvoj, uključujući i proces usvajanja riječi. Većina teorija usvajanja jezika razvijena je ili unutar psihologije ili unutar lingvistike, no postoje i hibridne teorije koje objedinjuju lingvističke i ne-lingvističke psihološke čimbenike jezičnog razvoja pojedinca. Istaknuta hibridnih teorija je Integrirani model usvajanja riječi (engl. Emergentist Coalition Model, ECM, Golinkoff et al., 1994; Hirsh-Pasek et al., 2004). Jedna od glavnih pretpostavki te teorije je da se čimbenici koji utječu na usvajanje riječi mijenjaju kako se dijete razvija. Iako su djetetu u svakoj dobi dostupni svi znakovi za učenje određene riječi, ono koristi različite znakove u različitoj dobi jer u različitoj dobi raspolaže različitim perceptivnim, motoričkim, kognitivnim, emocionalnim i socijalnim sposobnostima na koje se oslanja pri usvajanju novih riječi. Prema modelu ECM, djeca sama izgrađuju načela učenja riječi, a ta se načela pojavljuju i mijenjaju tijekom njihova razvoja. U skladu s takvim teorijskim pogledom, Ramey i sur. (2013) su, u korpusu koji je sadržavao više od 1000 engleskih imenica, utvrdili da varijancu dobi usvajanja riječi u tri dobna raspona—rana, srednja, kasna dob usvajanja—objašnjavaju različite kombinacije prediktora. Slijedeći njihov istraživački pristup, cilj ovog rada bio je ispitati razlikuju li se prediktori dobi usvajanja riječi u tri različita dobna raspona u korpusu od 6000 hrvatskih imenica, glagola, pridjeva i priloga.
Istraživanje je dio projekta MEGAHR (Peti-Stantić i sur., 2020). Subjektivne procjene dobi usvajanja riječi prikupljene su korištenjem kontinuirane mjere, tražeći studente hrvatskih sveučilišta da napišu dob (u godinama) u kojoj misle da su razumjeli značenje određene riječi, čak i ako tu riječ sami nisu upotrebljavali. Upitnici su primijenjeni u obliku papir-olovka, a za njihovo ispunjavanje bilo je potrebno približno 20 minuta.
Podaci su analizirani multiplim regresijskim analizama u kojima je dob usvajanja riječi bila kriterijska varijabla, a sljedećih pet varijabli dostupnih u Hrvatskoj psiholingvističkoj bazi imalo je status prediktora: objektivna frekvencija riječi u hrvatskom web korpusu hrWaC (logaritamski transformirana), duljina riječi (broj slova) te subjektivne procjene učestalosti, konkretnosti i predočivosti riječi. U ranijim istraživanjima pokazalo se da sve varijable koje su korištene kao prediktori imaju utjecaj na obradu riječi. Dob usvajanja riječi podijelili smo u tri raspona: riječi usvojene u ranom djetinjstvu (do 6.99 godina), riječi usvojenje u srednjem djetinjstvu (7-9.99 godina) i riječi usvojene u kasnom djetinjstvu i adolescenciji (nakon 10 godina). Prema takvoj podjeli Hrvatska psiholingvistička baza sadrži 1918 riječi usvojenih u ranom djetinjstvu, 2534 riječi usvojenih u srednjem djetinjstvu i 1548 riječi usvojenih u kasnom djetinjstvu i adolescenciji. Za svaki raspon dobi usvajanja riječi proveli smo zasebnu multiplu regresijsku analizu.
U skladu s očekivanjem, različite kombinacije varijabli predviđale su dob usvajanja riječi u tri dobna raspona. Dok se s porastom dobi smanjivao doprinos duljine i konkretnosti riječi, doprinos predočivosti se povećavala. Subjektivna učestalost bila je najsnažniji prediktor u sva tri dobna raspona, iako je njezina prediktivna snaga bila nešto veća za riječi usvojene u ranom djetinjstvu u odnosu na one usvojene u srednjem i kasnom djetinjstvu/adolescenciji. Objektivna frekvencija riječi nije doprinosila objašnjenju varijance dobi usvajanja riječi ni u jednom dobnom rasponu. Regresijskim modelom objašnjeno je najviše varijance dobi usvajanja riječi u ranom djetinjstvu (34%). U srednjem djetinjstvu regresijskim modelom objašnjeno je 21%, a u kasnom djetinjstvu/adolescenciji 25% varijance dobi usvajanja riječi. Sveukupno, dobiveni rezultati podržavaju model ECM, pokazujući da se u procesu učenja novih riječi djeca oslanjaju na različite znakove u različitoj dobi, što proizlazi iz specifičnosti svakog razvojnog razdoblja. Slabljenje važnosti konkretnosti riječi, zajedno s povećanjem važnosti njihove predočivosti u procesu učenja novih riječi tijekom djetinjstva i adolescencije moglo bi odražavati opći razvojni trend koji obilježava sve manje oslanjanje na konkretnu stvarnost i sve snažnije oslanjanje na mentalno predočavanje tijekom kognitivne obrade. Najveća važnost subjektivne učestalosti riječi u svim razvojnim razdobljima sugerira da bi čestina kojom se dijete susreće s određenom riječi (ili, preciznije, percepcija te čestine) mogla imati presudnu ulogu u učenju značenja riječi. Taj nalaz ima važne praktične implikacije, pokazujući da bi intervencije usmjerene na proširivanje i produbljivanje vokabulara trebale uključivati višestruke susrete s ciljnim riječima.
Golinkoff, R. M., Mervis, C. B., i Hirsh-Pasek, K. (1994). Early object labels: the case for a developmental lexical principles framework. Journal of Child Language, 21(1), 125–155. https://doi.org/10.1017/s0305000900008692
Hirsh-Pasek, K., Golinkoff, R. M., Hennon, E. A., i Maguire, M. J. (2004). Hybrid theories at the frontier of developmental psychology: The Emergentist Coalition Model of word learning as a case in point. In D. G. Hall & S. R. Waxman (Eds.), Weaving a lexicon (pp. 173–204). MIT Press.
Juhasz, B. J. (2005). Age-of-Acquisition effects in word and picture identification. Psychological Bulletin, 131(5), 684–712. https://doi.org/10.1037/0033-2909.131.5.684
Peti-Stantić, A., Anđel, M., Gnjidić, V., Keresteš, G., Ljubešić, N., Masnikosa, I., Tonković, M., Tušek, J., Willer-Gold, J., i Stanojević, M.-M. (2021). The Croatian psycholinguistic database: Estimates for 6000 nouns, verbs, adjectives and adverbs. Behavior Research Methods. https://doi.org/10.3758/s13428-020-01533-x
Ramey, C. H., Chrysikou, E. G., i Reilly, J. (2013). Snapshots of children’s changing biases during language development: Differential weighting of perceptual and linguistic factors predicts noun age of acquisition. Journal of Cognition and Development, 14(4), 573–592. https://doi.org/10.1080/15248372.2012.689386
211 total views, 1 views today
This post is also available in: 
English (Engleski)
